Prvo pitanje koje moramo postaviti je “Šta je nasilje?”
Definicija nasilja u najširem smislu podrazumeva korišćenje sile i povređivanje slabijeg.
Za đake nasilje su svi postupci nastavnika ili đaka, koji ih mogu povrediti psihički ili fizički. Za roditelje, nasilje je samo povređivanje njihovog deteta i obično je to fizičko nasilje.
U praksi nasilje počinje zadirkivanjem. Ukoliko izostane reakcija sistema, zadirkivanje lako i brzo prerasta u uvrede i klevete a na kraju sledi i fizički napad.
Najčešće se nasilje otkrije tek kada preraste u fizičko i kada žrtva ne može da sakrije modrice i strah. Obično se nasilje otkrije kada nasilnik da bi se pohvalio objavi snimak nasilja na društvenim mrežama.
Ovim povodom su članovi novinarske sekcije organizovali đačku tribinu. Moderatori su bili Natalija Laketić i Magdalena Bukvić a u diskusiji su učestvovali Kosta Đurović, Irina Đurović, Nastja Mudrinić, Mia Radibratović, David Jovašević i Janko Radišić.
Đaci su tokom diskusije istakli da nisu bili svedoci nasilja, počinioci ili žrtve. Složili su se da bi trebalo uvesti nove kaznene mere za nasilnike i da bi više trebalo da se obavi više razgovora sa psihologom i direktorom.
Zajedničko mišljenje je da je nasilje nedopustivo u školama i da treba učiniti sve da se nasilje smanji u školama.
Đaci misle da posebnu pažnju treba posvetiti rešavanju digitalnog nasilja koje produžava i umnožava patnje žrtava i da treba raditi na edukaciji đaka.
Na kraju diskusije đaci su zaključili da je najbolji način rešavanja nasilja solidarnost đaka sa žrtvama a ne sa nasilnicima. Ako bi đaci soludarno ustali u zaštitu slabijih od nasilnika sve bi bilo dobro.
Pripremio Kosta Đurović